Sažetak
Od početka vremena čovjek, kao misaono biće, ima potrebu ostavljati i odašiljati poruke drugim ljudima, bilo u obliku spiljskih crteža, kipova ili otisaka na svojoj koži. Kako će poruka koju prenosi izgledati u očima primaoca i hoće li je on htjeti prihvatiti kao takvu, u tom trenutku čovjek ne može znati. Čovjekova potreba za ostavljanjem traga nije stala na spiljskim slikarijama, već je svoje strahove, vjerovanja i ideale želio utkati u nešto više, nešto najvrjednije što postoji, a to je on sam. Otkrivši tehniku tetoviranja, njegovo tijelo postaje nositelj slike i teksta, a tetovaže svjedok načina života koji je živio. Tetoviranje, kao kulturna praksa i jedan od oblika tjelesnih modifikacija, zabilježeno je na svim stranama svijeta te datira još iz Brončanoga doba i nastavlja se sve do današnjice u raznim područjima ljudskoga djelovanja. Tetovaža je svjesna tjelesna modifikacija nastala pod utjecajem okoline i kulture u kojoj se individuum nalazi. U ovom radu opisan je bolesnik s brojnim tetovažama po tijelu njihovo značenje u bolesnikom životu te zatvorenički dani na Golom otoku. Možemo reći da su tetovaže način na koji neke osobe drugima dopuštaju da vide što oni misle, osjećaju ili kako doživljavaju sami sebe.
