Sažetak
Depresija pripada u kronične poremećaje s najvećim stupnjem onesposobljenosti, a njezina učestalost raste s dobi. Nadalje, starije osobe oboljele od depresivnog poremećaja imaju brojna obilježja koja ih razlikuju od ostalih dobnih skupina, poput tjelesnih komorbiditeta zbog kojih uzimaju često brojne lijekove, ograničene pokretljivosti, dugotrajne boli, kognitivnog propadanja, socijalne izolacije, usamljenosti, a zbog starenja prisutne su i fiziološke promjene u gotovo svim organima. Antidepresivi su temeljna terapija depresivnog poremećaja u svakoj životnoj dobi. U mlađih odraslih osoba svi su antidepresivi podjednako učinkoviti. Međutim, učinak antidepresiva u starijih osoba je u osnovi slabiji, te se razlikuje između pojedinih antidepresiva. Starije su osobe iznimno osjetljive na nuspojave antidepresiva, kao i na farmakodinamske i farmakokinetske interakcije s drugim supstancijama. Stoga je za uspjeh liječenja ključan ciljan odabir antidepresiva, polagana titracija doze, te primjena najniže terapijske doze održavanja, uz pažljivo praćenje stanja bolesnika. Liječenje depresije u starijoj dobi izazov je za kliničara. S obzirom na veliku heterogenost kliničke slike, te brojne tjelesne bolesti, potrebna su kvalitetna istraživanja pojedinih podskupina starijih osoba s depresijom. Individualni pristup iznimno je bitan u svakodnevnom liječenju ovih vrlo ranjivih bolesnika.
