Sažetak
Palijativni pristup kod osoba s demencijom ne temelji se samo na dijagnozi, već na postizanju najbolje moguće kvalitete života za oboljelu osobu i njezine najbliže. Demencija je kronična progresivna bolest koja uključuje složene potrebe imajući u vidu niz komplikacija koje se često posljedično razvijaju. Oboljele osobe u poodmakloj fazi mogu živjeti godinama, dok pojedini nikada ne dožive lako prepoznatljiv terminalni stadij bolesti. Osim članova obitelji i bliskih prijatelja ključnu ulogu u liječenju zahvaćenih skupina imaju i medicinske sestre. Upravo su one jedan od elementarnih čimbenika u novonastaloj situaciji, kako za osobu s demencijom tako i za, ne manje pogođene, članove obitelji. Glavni cilj palijativnog pristupa medicinske sestre sastoji se, dakle, u korelaciji s oboljelom osobom i njegovom obitelji. Iako učinkovit tretman cerebralne patologije ne postoji, pomoć oboljeloj osobi svakako je moguća. Ona se u prvom redu sastoji u prilagodbi i suočavanju sa stresom. Kako bolest napreduje, demencija znatno utječe i na komunikaciju, stoga je jasna i primjenjiva komunikacija od središnjeg značenja u palijativnom pristupu. Autorice članka upravo zbog toga naglašavaju međusobnu interakciju medicinske sestre i osobe s dijagnosticiranom demencijom, a koja se realizira palijativnom skrbi u cilju poboljšanja kvalitete njihova života.
