Sažetak
U razdoblju od samo nekoliko mjeseci više slučajeva iznimno rijetkih sindroma upućeno nam je na psihijatrijsku procjenu i liječenje. U radu ćemo opisati naša iskustva u liječenju bolesnika sa sindromom Cornelia de Lange, Neuhauserovim sindromom i sindromom Incontinentia pigmenti. U kliničkoj slici smo zamijetili niz preklapajućih popratnih psihičkih obilježja kojima smo pristupili na jedinstven i individualizirani način. Prva smetnja u fokusu terapije bila je nesanica, intervencijom smo uspješno poboljšali trajanje i kvalitetu sna. Prisutne smetnje pažnje i koncentracije su ublažene provođenjem neurofeedback tretmana, koji je ujedno imao blagotvoran učinak na smanjenje učestalosti samoozljeđivanja, agresije prema drugima i iritabilnosti. Zaključno, psihijatrijskim liječenjem djece s rijetkim sindromima nastupilo je poboljšanje kvalitete života djeteta i obitelji, a multidisciplinarni pristup omogućio je pružanje optimalne razine skrbi unutar bolničkog sustava.
