Sažetak

U današnje su vrijeme događaji i ponašanja koja se mogu doživjeti kao traumatična postali sve učestaliji. Zbog značajnih posljedica koje traumatska iskustva mogu izazvati, potrebno je uložiti posebne napore u prevenciju ili smanjenju simptoma povezanih s traumom. Takvi pristupi trebaju se usredotočiti na psihološki i fizički oporavak uključujući različite tehnike za uklanjanje stvarnih i simboličkih ozljeda zarobljenih u tijelu. Naime, tijekom traume tijelo je često žrtva, ali i nositelj bolnog iskustva. Zbog toga se ono kasnije može doživjeti kao podsjetnik na traumu, uzrok boli, ozljede, straha i bespomoćnosti. Stoga je logično da tijelo treba biti dio terapijskog procesa. Budući da se tjelesno orijentirane psihoterapije i terapija pokretom i plesom fokusiraju na tjelesne senzacije, svjesnost o tijelu i tjelesnu memoriju, ove vrste terapija mogu biti osobito korisne u liječenju traume. Brojne studije su potvrdile da ove vrste intervencija mogu imati različite pozitivne učinke na fiziološko i psihosocijalno funkcioniranje, posebno u smanjenju anksioznosti, straha, srama i uznemirujućih sjećanja, kao i u poticanju jedinstva duha i tijela, brige o sebi, emocionalnog izražavanja te osjećaja sigurnosti, slobode i nade. Potrebna su daljnja istraživanja usmjerena na razmatranje dobrobiti i prikladnih načina uključivanja tjelesnog iskustva tijekom terapijskog procesa. Na taj bi se način ostvarile pretpostavke prema kojima bi se tijelo, umjesto kao izvor i podsjetnik bolnog iskustva, moglo doživjeti kao izvor ozdravljenja u okviru holističkog pristupa u terapiji traume.