Sažetak
Poremećaj kockanja sve se češće promatra u kontekstu bihevioralnih ovisnosti zbog kliničkih i neurobioloških sličnosti sa zloporabom supstancija, a neinvazivne metode stimulacije mozga (NIBS) poput repetitivne transkranijalne magnetske stimulacije (rTMS), thetaburst stimulacije (cTBS) i transkranijalne stimulacije istosmjernom strujom (tDCS) istražuju se kao potencijalne terapijske opcije. Cilj ovog rada bio je prikazati postojeću literaturu o primjeni NIBS-a u liječenju poremećaja kockanja te analizirati njihov učinak na žudnju, impulzivnost, kognitivne funkcije i druge sekundarne ishode. Provedena je pretraga baze PubMed u listopadu 2024. Uključeno je 13 istraživanja različitog dizajna, koja su ispitivala NIBS kod osoba s poremećajem kockanja ili zdravih ispitanika u zadatcima povezanima s kockanjem. Najčešće korištena metoda bila je rTMS nad lijevim dorzolateralnim prefrontalnim korteksom (DLPFC) pri čemu pri čemu je većina istraživanja izvijestila o smanjenju žudnje za kockanjem. Učinci na ponašanje i funkcionalne ishode bili su manje dosljedni. Sekundarni ishodi, poput učinka za depresivnost, anksioznost, impulzivnost i kvalitetu sna zabilježeni su samo u dijelu studija.Iako preliminarni, rezultati ukazuju da NIBS može imati terapijsku vrijednost u liječenju poremećaja kockanja. Dostupni dokazi su još uvijek ograničeni zbog male veličine uzoraka, kratkog trajanja praćenja i heterogenih protokola.
