Sažetak

Depresivni poremećaj jedna je od najranije opisanih bolesti u povijesti medicine, s dubokim utjecajem na pojedince i društvo u cjelini. Prema predviđanjima, depresija će do 2030. godine uzrokovati najveći porast troškova i opterećenja za zdravstveni sustav, tj. oni će premašiti troškove i opterećenja svih drugih bolesti i poremećaja. Standardni pristupi liječenju depresije uključuju farmakološku terapiju i psihoterapijske tehnike, dok sve više pažnje dobivaju i komplementarne metode poput neurofeedbacka. Neurofeedback je računalno podržana metoda koja prati i analizira moždanu električnu aktivnost (EEG) sa ciljem regulacije disfunkcionalnih moždanih obrazaca povezanih s depresijom. Rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju na značajne prednosti neurofeedbacka. Osobe s depresivnim poremećajem koje su bile uključene u neurofeedback trening pokazale su statistički značajna poboljšanja u usporedbi s kontrolnim skupinama, što ukazuje na njegovu potencijalnu učinkovitost kao dopunske terapije. Ipak, iako preliminarni rezultati obećavaju, potreban je daljnji razvoj znanstvenih studija kako bi se osigurala jasnija metodologija i bolje razumijevanje mehanizama djelovanja neurofeedbacka. U radu se analiziraju dosadašnja istraživanja i raspravlja o mogućnostima implementacije neurofeedbacka u liječenju depresije naglašavajući njegov potencijalni doprinos smanjenju simptoma depresivnog poremećaja. Iznesen je kritički osvrt na metodološka ograničenja i zaključke istraživanja te su pružene smjernice za buduća istraživanja.