Sažetak
Uvod: Katatonija je bihevioralni sindrom obilježen nemogućnošću izvođenja normalnih pokreta, usprkos punom fizičkom kapacitetu za to. Sindrom se može pojaviti u brojnim psihičkim i somatskim poremećajima koje viđamo u jedinicama objedinjenog hitnog bolničkog prijema. Prikaz pacijenta: Pacijentica u dobi od 88 godina upućena je na konzilijarni pregled pod dijagnoznom katatonije u sklopu demencije. Dovezena je iz umirovljeničkog doma jer je posljednja dva dana bila bez kontakta. Dva dana ranije pregledana je nakon što je navodno pala i udarila glavom, nakon čega je postala nekontaktibilna. Ranije bolesti: Demencija, fibrilacija atrija, prije 3 godine preboljela moždani udar. Godinu dana ranije hospitalizirana je zbog sinkope, kada ju je medicinski tehničar zatekao klonute glave, nije mogla samostalno sjediti ni govoriti. Dan prije konzilijarnog pregleda psihijatra pregledana je neurološki jer je bila bez kontakta, gledala je uprazno i nije odgovarala na pitanja. Zbog sumnje na katatoniju ordiniran je diazepam 1/2 ampule, 10 mg iv. Pacijentica nakon dva sata postaje kontaktibilna. Sljedećeg dana konzilijarni psihijatar zbog moguće psihotične podloge uvodi antipsihotik (olanzapin 5 mg uvečer, uz oksazepam) nakon čega ponovno dolazi do pogoršanja stanja svijesti. Sljedeći konzilijarni psihijatar za dva dana ukida antipsihotik, postavlja sumnju na maligni neuroleptički sindrom koji se laboratorijskim nalazima i daljnjom opservacijom te pregledom neurologa isključuje, kao i moguće infektološko zbivanje. Uvodi lorazepam u dozi od 3 x 2,5 mg, koji se modificira na dozu 1, 1, 2,5 mg, s tim da je pacijentica adekvatnog kontakta. Zaključak: Unatoč teškom prepoznavanju i nizu diferencijalnodijagnostičkih dilema važno je pravodobno dijagnosticiranje i liječenje benzodiazepinima i/ili elektrokonvulzivnom terapijom uz liječenje medicinskih stanja koja su u podlozi katatonije, s obzirom na to da katatonija može biti životno ugrožavajuće stanje.