Sažetak
Uvod: Patofiziologija traumatske ozljede mozga dijeli se na primarnu ozljedu, kao posljedicu izravnog mehaničkog djelovanja sile na moždano tkivo, i na sekundarnu ozljedu, koja se razvija postupno nakon inicijalne traume te je dostupna terapijskim intervencijama. Mehanizmi uključuju ekscitotoksičnost, oksidacijski stres, oštećenje krvno-moždane barijere, edem, ishemiju i neuroinflamaciju, uz kroničnu aktivaciju mikroglije i astrocita te pojačano otpuštanje proupalnih citokina TNF-α i IL-6. Nakon traumatske ozljede mozga poremećaji spavanja razviju se u 40 – 50 % i depresija u 30 – 40 % pacijenata. Za dugotrajne poremećaje raspoloženja i spavanja važni su i psihosocijalni čimbenici. Fototerapija ostvaruje antidepresivni učinak preko fotoosjetljivih retinalnih ganglijskih stanica (ipRGC), koje sadržavaju fotopigment melanopsin. Impulsi se duž živčanih puteva prenose do suprahijazmatske jezgre hipotalamusa te do drugih moždanih struktura uključenih u regulaciju cirkadijalnog ritma i raspoloženja, perihabenularne jezgre talamusa i lateralne habenule epitalamusa. Prikaz: Pacijentica A.A. (56 g) psihijatrijski se liječi nakon što je 2002. stradala u prometnoj nesreći, u kojoj je zadobila politraumu s ozljedom glave, a u našoj ambulanti godinu dana pod dijagnozom organskog afektivnog poremećaja. MR mozga pokazuje posttraumatsku leziju desno temporalno i hipokampalno. Neuropsihologijskim testiranjem registriraju se kognitivna i bihevioralna odstupanja organske etiologije smetnji, dok je na planu ličnosti i ponašanja naglašena depresivna simptomatologija i promjene osobnosti frontalnog tipa. Primjenom mirtazapina i klonazepama regulira se spavanje i reducira tjeskoba, no zaostaju sniženo raspoloženje, bezvoljnost, zaboravljivost i povremena iritabilnost. Bolesnica se uključi u fototerapiju u jutarnjem terminu tijekom četiri tjedna, a kliničko poboljšanje u obliku stabilnijeg raspoloženja i osnaženih voljnih dinamizama prati se i ocjenskim ljestvicama HAMD-17 i MADRS. Zaključak: Sve veći broj dokaza pokazuje da poremećaji raspoloženja i spavanja mogu perzistirati i više od 20 godina nakon oštećenja moždanog parenhima. Jutarnja fototerapija niskorizičan je i dobro podnošljiv pristup u liječenju depresije kao neuropsihijatrijske posljedice traumatske ozljede mozga.