Sažetak
Psihokardiologija je interdisciplinarno područje koje proučava dvosmjernu povezanost mentalnog i kardiovaskularnog zdravlja. Kronični stres, depresija, anksioznost i usamljenost ne utječu samo na kvalitetu života, nego su i neovisni čimbenici rizika za razvoj arterijske hipertenzije, koronarne bolesti, srčanog popuštanja i srčanih aritmija. Istodobno, dijagnoza kardiovaskularne bolesti, osobito akutni infarkt miokarda, može biti snažan psihološki stresor te povećati rizik od razvoja svih psihičkih poremećaja. Time nastaje začarani krug koji nepovoljno utječe na kvalitetu života i ukupnu prognozu. Povezanost srca i psihe zbiva se putem autonomnog živčanog sustava, neuroendokrinih i upalnih mehanizama. Emocionalni stres može dovesti do promjena srčane frekvencije, krvnog tlaka, endotelne disfunkcije i pojačane upalne aktivnosti, dok bolesti srca mogu znatno promijeniti emocionalno funkcioniranje bolesnika. Srce je organ čiji se rad može neposredno osjetiti. Upravo zbog toga promjene njegova ritma ili snage otkucaja često izazivaju zabrinutost. Budući da je srce simbol života, ali i organ čiji prestanak rada znači kraj života, nije iznenađujuće da su srčani simptomi snažno povezani sa psihološkim odgovorom. U svakodnevnoj kliničkoj praksi preklapaju se psihijatrijski i kardiološki simptomi. Palpitacije, tahikardije, dispneja i omaglice mogu biti manifestacija anksioznosti, ali mogu biti i prvi znak dotada neprepoznate srčane aritmije. U praksi nije rijetkost da bolesnici s aritmijama godinama budu liječeni zbog pretpostavljenih psihogenih tegoba prije nego što odgovarajuća kardiološka obrada dovede do ispravne dijagnoze. S druge strane, prisutnost organske bolesti ne isključuje razvoj psiholoških poteškoća koje mogu pojačati tegobe. Psihokardiologija zagovara integrirani biopsihosocijalni model skrbi u kojemu različite zdravstvene profesije zajednički sudjeluju u liječenju bolesnika. Ne postoji potpuno zdravo srce bez mentalnog zdravlja niti potpuno mentalno zdravlje bez zdravog srca. Kada srce govori o psihi, ono ne govori metaforički – govori fiziološki. Emocije mogu mijenjati rad srca, a bolesti srca emocionalno stanje čovjeka. Upravo zato suvremena medicina ne smije liječiti samo organ nego i čovjeka u cjelini.
