Sažetak
Uvod: Govorne pauze odražavaju različite procese uključene u planiranje i organizaciju govorne produkcije te su kod osoba sa shizofrenijom povezane s formalnim poremećajem mišljenja i negativnim simptomima bolesti. Budući da različiti govorni zadaci aktiviraju različite kognitivne procese i mogu rezultirati različitim obrascima pauziranja, cilj je ove pilot-studije bio usporediti obilježja pauza tijekom autobiografskog narativa i opisa slike kod osoba sa shizofrenijom. Metode: Ukupno 11 pacijenata sa shizofrenijom intervjuirano je primjenom protokola DISCOURSE (autobiografski narativ i opis slika). Govorni uzorci ručno su anotirani, a vremenska obilježja bezvučnih pauza analizirana su u programu Praat. Bezvučnom pauzom definiran je interval tišine u trajanju od najmanje 250 ms i najviše 3 sekunde, s razinom zvuka ispod −25 dB. Izračunati su broj pauza, ukupno trajanje pauza, prosječno trajanje pauze i medijan trajanja pauze, trajanje najdulje pauze, broj pauza po minuti govora te udio vremena provedenog u pauzama. Razlike između autobiografskog narativa i opisa slike procijenjene su Wilcoxonovim testom za uparene uzorke. Rezultati: Tijekom autobiografskog narativa zabilježen je značajno veći broj pauza nego tijekom opisa slike (p = 0,010), međutim broj pauza po minuti govora nije se statistički značajno razlikovao između zadataka (p = 0,450). Nasuprot tome, tijekom opisa slike prosječno trajanje pauza (p = 0,014) i medijan trajanja pauza (p = 0,011) bili su značajno veći. Nisu utvrđene statistički značajne razlike u ukupnom trajanju pauza (p = 0,120), udjelu vremena provedenog u pauzama (p = 0,689) i trajanju najdulje pauze (p = 0,221). Zaključak: Različiti govorni zadaci kod osoba sa shizofrenijom rezultiraju različitim obrascima pauziranja. Prosječno trajanje bezvučnih pauza bilo je značajno dulje tijekom opisa slike nego tijekom autobiografskog narativa, što može upućivati na različite zahtjeve planiranja govora i organizacije diskursa između zadataka, iako su za potvrdu takvog tumačenja potrebna istraživanja koja uključuju neuropsihološke mjere. Iako je riječ o pilot-istraživanju s malim brojem ispitanika, nalazi upućuju na važnost uključivanja različitih govornih zadataka pri razvoju i standardizaciji govornih biomarkera u shizofreniji te njihovu potencijalnu kliničku primjenu.