Sažetak

U suočavanju s psihijatrijskom dijagnozom i bolešću svoga člana, obitelji i bliske osobe prolaze kroz teško razdoblje, obilježeno promjenama koje mogu postati izvor dodatnog stresa. Iza već ustaljenih nefunkcionalnih obrazaca ponašanja i komunikacije često stoje snažna uvjerenja i emocije, koje traže svoje razrješenje, kao i transgeneracijske i kulturološke specifičnosti. Sistemska obiteljska psihoterapija simptom razumije kao „pogrešno pokušavana rješenja“ koja obitelj ima za određeni problem, održavajući tako homeostazu, makar ona bila i patološka. Naglasak je stavljen na interpersonalne obrasce i interakcijsko razumijevanje problema te pojavu simptoma u tom kontekstu, s ciljem depatologizacije pojedinca i nalaženja novih narativa za cijelu obitelj. Simptom člana obitelji koji dovodi cijelu obitelj u terapiju „vrh je sante leda“ i iza njega razotkrivamo specifične strukturalne i komunikacijske obrasce koji ga održavaju. Umreženi odnosi, rigidne uloge, duple poruke, zatvorene granice prema okolini dio su karakteristika obitelji sa psihički oboljelim članom, a najviše su izražene u poremećajima iz spektra shizofrenije. Osnovni je pristup psihoedukativni postupak o prirodi bolesti i načinu komunikacije (smanjenju EE indeksa) u kombinaciji sa strateško-strukturalnim tehnikama. U postmodernističkom duhu, naglasak je dodatno stavljen na kontekst i kulturu, te se ovakav pristup pokazao vrlo učinkovit u psihoterapijskom tretmanu obitelji sa shizofrenijom, ali i drugim težim psihičkim poremećajima kao što su depresija, poremećaj prehrane itd. Suvremena psihoterapija obitelji integrira te različite pristupe i tehnike i čini vrlo dinamično i otvoreno područje psihoterapije za rad i daljnja istraživanja, a terapeuta stavlja u poziciju radoznalog, kreativnog istraživača i suradnika obitelji.