Sažetak
Ciljevi rada: Mindfulness se definira kao usmjerena svjesnost u sadašnjem trenutku, bez prosuđivanja. Naša je pozornost tijekom života raspršena, okupirani smo obvezama i svakodnevnim stresorima. S jedne strane beskonačno ruminiramo o trenutcima koji su dio prošlosti, dok s druge strane neprestano planiramo što ćemo napraviti u budućnosti, najmanje smo „ovdje i sada”, prisutni u sadašnjem trenutku koji ponekad zaboravimo cijeniti. Jon Kabat- Zinn ističe važnost svjesnog života svakog trenutka, uključujući i one teške poput boli i straha. Istraživanja učinaka mindfulnessa potvrđuju učinkovitost u smanjenju simptoma anksioznosti, depresije i stresa te povećanju psihološke otpornosti i opće dobrobiti. Cilj je ovog rada prikazati implementaciju tehnika mindfulnessa u radu psihijatrijske dnevne bolnice, s naglaskom na terapijski potencijal kod pacijenata s anksiozno-depresivnim i paničnim poremećajima, PTSP-om i poremećajima prila- 287 godbe povezanima s obiteljskim i radnim stresorima. Materijali i metode: Unutar grupnih aktivnosti dnevne bolnice provode se strukturirane mindfulness-vježbe. Početni dio uključuje razgovore o automatiziranim obrascima ponašanja u svakodnevici. Pacijenti su dobivali zadatke da određene dnevne aktivnosti izvode svjesno i prisutno, uključujući aktivnosti poput pripreme obroka, tuširanja ili razgovora s obitelji. Prakticiraju se i tehnike disanja, osvještavanja tijela i kratke vježbe suosjećanja prema sebi prizivanjem pozitivnih sjećanja. Rezultati: Osobe oboljele od psihičkih poteškoća, uključene u program dnevne bolnice, putem upitnika obavještavaju o boljoj sposobnosti prepoznavanja i regulacije emocija, smanjenju intenziteta anksioznosti i psihološke napetosti te o većoj usmjerenoj svjesnosti unutar ADŽ-a. Vježbe su se pokazale lako primjenjivima u kliničkoj praksi, primarno vježbe disanja koje su ključan alat za umirivanje tijela i uma. Zaključak: Mindfulness je jednostavna i primjenjiva terapijska metoda. Kontinuirana provedba pomaže regulaciji emocionalnog doživljavanja, održavanju stabilnosti i kontroli ponašajnih reakcija te smanjenju psihološke nelagode. Dakako, tijekom kontinuirane provedbe potrebna su daljnja istraživanja radi sustavne procjene dugoročnih učinaka intervencija ovakve vrste.
