Sažetak
Uvod: Metamfetamin je snažan psihostimulans koji djeluje povećanjem sinaptičke koncentracije dopamina, noradrenalina i serotonina. Njegov izražen simpatomimetički učinak uzrokuje sistemsku i perifernu vazokonstrikciju te poremećaj mikrocirkulacije, a uz neurotoksične učinke može dovesti do različitih dermatoloških komplikacija. Dok su pruritus, ekskorijacije i deluzijska infestacija dobro opisane posljedice uporabe metamfetamina, posljednjih godina sve se više prepoznaju spontane neinfektivne ulcerativne i papulopustulozne kožne lezije koje nisu posljedica skin-pickinga, već se smatra da nastaju zbog izravnih učinaka metamfetamina na kožu i mikrovaskulaturu. Prikaz slučaja: Pacijent (43) hospitaliziran je radi liječenja ovisnosti o opioidima, kokainu i metamfetaminima. Dugogodišnji je korisnik heroina na supstitucijskoj terapiji metadonom, uz povremenu konzumaciju kokaina. Četiri mjeseca prije prijema počeo je konzumirati Crystal Meth (metamfetamin) pušeći svaka dva do tri tjedna. Uz nesanicu je primijetio pojavu rana na koži koje prethodno nije imao. Pri prijemu su na dorzumima šaka, podlakticama i potkoljenicama bile prisutne višestruke okruglaste erodirane papule i površinske ulceracije prekrivene hemoragičnim krastama, uz postinflamatornu hiperpigmentaciju. Pacijent je naveo da se promjene spontano povlače otkada ne konzumira metamfetamin. Rasprava: Patogeneza spontanih kožnih lezija povezanih s uporabom metamfetamina nije u potpunosti razjašnjena. Smatra se da važnu ulogu imaju izražena simpatomimetička vazokonstrikcija i poremećaj mikrocirkulacije s posljedičnom lokalnom ishemijom kože, uz mogući izravan citotoksični učinak metamfetamina na kožu te poremećaj procesa cijeljenja rana. Klinički značajna vremenska povezanost između konzumacije i pojave lezija, kao i njihovo povlačenje tijekom apstinencije, dodatno podupiru tu povezanost. Zaključak: Spontane kožne lezije rijetka su i nedovoljno prepoznata komplikacija uporabe metamfetamina. Njihovo prepoznavanje može poslužiti kao vrijedan klinički pokazatelj aktivne konzumacije, čime se izbjegavaju nepotrebni dijagnostički postupci i pridonosi ranijem uključivanju bolesnika u liječenje.
