Sažetak

Skupina autora prikazuje pacijenta koji se po prvi put na liječenje javlja u dobi od 31 godine sa slikom akutnog psihotičnog poremećaja. Opisuju se psihičke promjene unatrag tri godine koje su sada kulminirale i manifestirale se u obliku dezorganiziranog ponašanja, rastrojenosti, paranoidnosti, socijalne i radne disfunkcionalnosti, uz sve izraženije agresivne ispade (verbalne i brahijalne) uz slušne i suspektno vidne halucinacije. Pacijent potpuno bez uvida u svoje stanje, uvjeren da je potpuno zdrav, odbija svaki oblik liječenja. Liječen je prisilnom hospitalizacijom. Klinička slika zadovoljavala je kriterije endogenog procesa shizofrenog tipa. Zahtjevno liječenje dodatno se komplicira razvojem nuspojava. Nakon akutnog smirivanja pacijenta započne se s obradom. Rutinskom CT obradom nađu se hipodenziteti duboke bijele tvari obostrano, otvorene etiologije. Daljnja se obrada specifično usmjeri te se od neurologa postavi dijagnoza aktivne demijelinizacijske bolesti, relapsno-remitirajuće multiple skleroze. Učinjenom obradom zadovoljeni su revidirani McDonaldovi kriteriji za postavljanje dijagnoze – lezije supratentorijske i infratentorijske, koje pokazuju aktivnost, pozitivan nalaz likvora, visok titar slobodnih lakih lanaca Ig kapa tipa u likvoru. Ispunjeni su svi kriteriji za uvođenje kladribina u prvu liniju liječenja osoba s visokim rizikom od napredovanja neurološke onesposobljenosti. Multidisciplinarnom suradnjom, uz prilagodbu terapije, psihotični se simptomi u potpunosti kupiraju. Pacijent aktivno sudjeluje u obradi i liječenju neurološke bolesti. Zaključak: iako je klinička slika početno odgovarala shizofreniji, detaljnom obradom i postavljanjem dijagnoze somatske bolesti revidira se u organsku psihozu. Za daljnje liječenje i održavanje funkcionalnosti bolesnika potrebna je multidisciplinarna suradnja i praćenje u svrhu poboljšanja ishoda i kvalitete života pacijenta.